Zašto ovo nisam ranije postigla ?

         Ljudi koji menjaju sve(s)t

dzenifer hofman 2

Jennifer Hoffman

Na kraju svake naše lekcije ili životnog iskustva mi , bez izuzetka, upitamo sebe :
– A zašto nisam mogla da postignem ili uradim ovo ranije ? Zar nije lako pomisliti da smo nešto mogli uraditi brže , bolje ili lakše, nakon što smo već prošli kroz sve to ? Jer jednom kada smo ’’ prošli’’ lekciju ili postigli novi nivo razumevanja , mi zaboravljamo gde smo počeli i ne možemo da shvatimo zašto je bilo potrebno toliko vremena da to postignemo. Vreme se zgušnjava do te tačke razumevanja i sve što mu je prethodilo izgleda kao gubljenje vremena. Onda mi kritikujemo i osuđujemo sebe što smo bili toliko glupi , jer u tom trenutku sve izgleda čisto i lako. Mi ne shvatamo zašto ranije nismo mogli doći do te tačke razumevanja , ali sve to jeste deo procesa.
Kada radim sa klijentima podstičem ih da povremeno preslušaju snimak prve sesije da bi se podsetili gde su počeli i koliki su napredak postigli. To im pomaže da steknu perspektivu njihovog procesa transformacije. Svaki deo  puta je ispravan i najbolji mogući  put. Svaki korak je važan i samo nam svi koraci zajedno pomažu da dostignemo novu tačku svesnosti. Putovanje nije moglo biti kraće, manje dramatično ili manje bolno i mi smo uradili sve  što je trebalo da uradimo da bi bili tamo gde treba da budemo.
Postoje tri dela svakog životnog isustva ili lekcije , a to su : proces, vreme i pravi trenutak . Proces se tiče svih elemenata koji se moraju uklopiti na najbolji način da bi mi postigli znanje , isceljenje , rast i transformaciju koju trebamo i želimo. Vreme je fizička granica koju stavljamo u proces, to je način na koji filtriramo i kočimo energiju našim emocijama i uverenjima tako da možemo steći osećaj svega i uskladiti ga sa našim sopstvenim razumevanjem, a pravi trenutak predstavlja tok energije na iskustvenom nivou , tako da se situacije i događaji uređuju prema našim potrebama i rastu. Stvari ležu na svoje mesto kao domine ali na način koji mi određujemo u zavisnosti od toga šta treba da naučimo.
A postoji takođe i proces koji moramo da sledimo u svakoj životnoj lekciji , nešto što podsvesno sledimo da bi , da tako kažemo, dobili naš kolač i uživali dok ga jedemo. Ali , kada vremenom dođemo do kraja tog procesa mi zaboravljamo gde smo počeli i čini nam se da smo badava traćili naše vreme. Ali nismo, svaki element svakog iskustva ima značajnu ulogu u našem učenju, isceljivanju , rastu i transformaciji. Tada mi možemo napredovati do novog nivoa svesti jer nam stari više ne paše. I tada mi možemo dobiti i jesti naš kolač, takođe , ali ćemo sada uživati u njemu od početka do kraja.
Ali to je proces koji sledi izvesne uslove , uključuje precizno prave trenutke i traje onoliko vremena koliko je potrebno ili, tačnije onoliko vremena koliko mi trebamo. I kada pogledamo ishod kao novi početak , novu stranicu na koju možemo napisati priču po izboru , bićemo manje skloni da započnemo prvu belešku time kako smo bili suviše spori , glupi, nesvesni ili nekoordinisani da stignemo do te tačke brže.
Šta mislite da ste mogli brže , bolje ili lakše da uradite u vašoj životnoj lekciji ili iskustvu ? Da li je bilo koraka koje ste preduzeli u procesu učenja a koje ste prepoznali kao bespotrebne ? Budite ih svesni i probajte sledeći put da ih izbegnete ako želite bolji rezultat. Nemojte sebi kritikovati zbog onoga što ste ili zbog onoga što niste uradili. Umesto toga, zapamtite šta želite da izbegnete i kad se situacija ponovi , vi ste spremni da napravite drugi izbor koji će vam omogućiti da napravite , a takodje i pojedete divan kolač.

link : Jennifer Hoffman     prevela : Alex

Dženifer Hofman je jedna od onih ljudi koji menjaju svest , pa time i svet . Svetski je poznat autor knjiga iz oblasti duhovnosti , kouč, učitelj i kanal. Pleni svojom nežnom prirodom i ženstvenošću kao i talentom da duhovne savete pretoči u praktičnu pomoć .

No Comments Yet.

Leave a Reply